Kronična mijeloična leukemija (KML) je vrsta raka koštane srži. Bolest sporo napreduje. Obično se javlja u srednjoj životnoj dobi dok je kod djece vrlo rijetka. Godišnja incidencija iznosi oko jedan oboljeli na 100 000 stanovnika.
Za KML je karakteristična citogenetska promjena – Philadelphia kromosom. On nastaje kada se odlome i spoje dijelovi (translokacija) kromosoma 9 i 22. Ta zamjena dovodi do stvaranja fuzijskog gena bcr-abl koji karakterizira KML.
Taj gen dovodi do nekontrolirane diobe stanica. Bolest počinje kao promjena na jednoj stanici koštane srži iz koje se onda razvija puno promijenjenih stanica. U krvnoj slici su vidljive promjene – broj leukocita je veći od normalnog i nastavlja rasti, a pojavljuju se i nezreliji oblici neutrofila, kao i povećan broj bazofila i eozinofila.
Nije poznato što dovodi do nastanka KML-a – nema jasnih rizičnih faktora. Bolest nije nasljedna.
Obzirom da se znaci i simptomi KML-a razvijaju sporo, u polovice bolesnika bolest se otkrije slučajno prilikom vađenja krvi, dok se kod preostalih kako bolest s vremenom napreduje jave određeni simptomi. Oni nisu specifični samo za KML, nego se mogu javiti i kod drugih, uglavnom zloćudnih bolesti, i uključuju: brže umaranje, nedostatak zraka pri obavljanju svakodnevnih aktivnosti, bljedilo kože, nelagoda u trbuhu zbog uvećane slezene, gubitak tjelesne težine, obilno noćno znojenje.
Dijagnoza KML-a se postavlja nakon pretraga krvi i koštane srži (citogenetska analiza za detekciju Philadelphia kromosoma i molekularna analiza za detekciju bcr-abl gena).
Faze KML-a:
1. Kronična faza KML-a: simptomi bolesti su blagi, leukociti se još uvijek mogu boriti s infekcijom. Prisutna je blaga anemija, a broj trombocita je normalan ili povećan. Nakon započetog liječenja većina oboljelih se mogu vratiti svojim svakodnevnim aktivnostima.
2. Faza akceleracije KML-a: kod oboljelih je prisutna anemija zbog niske vrijednost hemoglobina, niske su vrijednosti trombocita i povećan broj blasta (najnezreliji oblik leukocita) i bazofila. Slezena je obično uvećana. Oboljeli se u ovoj fazi bolesti osjećaju bolesno. Ako se ne liječi brža je progresija bolesti i samim time lošija prognoza.
3. Faza blastne krize (transformacije) KML-a: oboljeli imaju povećan broj blasta u koštanoj srži i krvi. Broj eritrocita i trombocita je opadanju. Oboljeli su skloni infekcijama i krvarenju, osjećaju se umorno i imaju nedostatak zraka. Mogući su bolovi u abdomenu i kostima. Bolest zapravo prelazi u akutnu leukemiju. U ovoj fazi bolest ima najlošiju prognozu i najlošiji ishod.
Liječenje:
Većina oboljelih kojima je dijagnosticiran KML živi kvalitetan život s raspoloživim lijekovima. Liječenje se provodi inhibitorima tirozin kinaze. Predstavnik prve generacije je imatinib. Radi se o lijeku koji je početkom 2000-ih značio pravu revoluciju u liječenju. Jedina terapija koja je mogla dovesti do izlječenja prije pojave imatiniba bila je alogenična transplantacija koštane srži. Imatinib je tableta koja se uzima 1x dnevno i u pravilu nema težih nuspojava. Za one koji ne toleriraju imatinib ili im bolest progredira, koriste se inhibitori druge generacije (dasatinib, nilotinib) ili treće generacije (bosutinib, ponatinib) ovisno o profilu mutacija bcr-abl gena. Važno je izostaviti grejp iz prehrane, dok drugih ograničenja nema. Kod faze akceleracije i blastične transformacije bolesti liječenje obuhvaća primjenu inhibitora tirozin kinaze te alogeničnu transplantaciju matičnih stanica.
Moguće nuspojave inhibitora tirozin kinaze:
Kod imatiniba zadržavanje tekućine, niske vrijednosti krvne slike, kožne promjene, povišeni jetreni enzimi. Kod nilotiniba prijavljena je ubrzana ateroskleroza dok kod dasatiniba još dodatno nakupljanje tekućine u poplućnici te povećan tlak u plućnoj cirkulaciji.
Bolesnici pod terapijom inhibitora tirozin kinaze nemaju smanjenu plodnost. Obzirom da lijek prelazi posteljičnu barijeru i djeluje na fetus preporuča se kontracepcija. U slučaju trudnoće pod terapijom najčešće se prekida terapija inhibitorima tirozin kinaze do završetka organogeneze ploda.
Pravi pristup liječenju trebao bi biti svakom oboljelom ovisno o stadiju KML-a, trenutku dijagnoze, rezultatima pretraga te dobi oboljelog. Preko 90% bolesnika uz terapiju inhibitorima tirozin kinaze je živo nakon 10 godina od postavljanja dijagnoze, što je višestruko bolje nego ranije. Štoviše, u novije vrijeme neki bolesnici koji su dugo u dubokoj remisiji bolesti (koja se prati PCR analizom razine bcr-abl prijepisa) mogu prekinuti terapiju inhibitorima tirozin kinaze pri čemu imaju oko 50% šansu da ostanu u remisiji i nakon prekida liječenja. Ukoliko se pak detektira porast razine bcr-abl, jednostavno se može vratiti lijek u terapiju.
KML je primjer bolesti gdje su popularno zvani „pametni“ lijekovi napravili izuzetno veliki pomak u rezultatima liječenja i preživljenju bolesnika. K tome, za razliku od drugih vrsta raka gdje obično više genskih promjena na stanicama dovede do njihove zloćudne transformacije, ovdje se radi samo u jednoj mutaciji – translokaciji kromosoma 22 i 9. Zbog toga se upravo 22.9. obilježava kao “ Svjetski dan KML-a“. Obilježavanjem toga dana želi se podići svijest o bolesti i potrebama oboljelih diljem svijeta. Uključivanjem sve više zemalja i oboljelih želi se postići kako bi svi oboljeli imali suvremeni način liječenja i bolju kvalitetu života. Istraživanja u KML-u idu dalje u smjeru razvijanja lijekova kojima je krajnji cilj izlječenje i što manje nuspojave.
Svaki čovjek zaslužuje pristojan život, stoga zbog velikih postignuća u znanosti, pristupa liječenju i zdravstvenoj njezi, KML je nešto što zajedno možemo pobijediti.
Tina Mitrović bacc. med. techn.
Glavna sestra Odjela za intenzivno liječenje i autolognutransplantaciju
KBC Zagreb