Podsjetimo se na čimbenike rizika, znakove i simptome DVT, način liječenja i mjere prevencije!
Duboka venska tromboza (DVT) je zgrušavanje krvi u dubokim venama udova (obično u bedru ili potkoljenici) ili u venama zdjelice. DVT je glavni uzrok plućne embolije (PE). Može biti asimptomatska ili može izazvati bol i oteklinu ekstremiteta.
Etiologija i patofiziologija
Mnogi faktori pridonose razvoju DVT-a (pušenje, pretilost, kontracepcija, trudnoća, dehidracija). Krvni ugrušci mogu nastati zbog brojnih razloga, a glavni mehanizmi njihovog nastajanja su usporenje protoka krvi u venama, oštećenje unutarnjeg sloja vena i hiperkoagubilnost krvi. DVT donjih ekstremiteta nastaje najčešće zbog poremećene venske cirkulacije (u imobiliziranih bolesnika), ozljede endotela ili disfunkcije endotela (nakon prijeloma noge), ili u hiperkoagulabilnim stanjima. DVT gornjih ekstremiteta nastaje najčešće nakon ozljede endotela centralnim venskim kateterom, srčanim elektrostimulatorima ili kod intravenskih narkomana. U 50 % slučajeva pojava DVT-a je nepoznatog uzroka. U slučaju pojave DVT-a nepoznatog uzroka, liječenje i kasnije održavanje i prevencija je pravi izazov.
Simptomi i znakovi
Najveći dio dubokih venskih tromba nastaje u malim venama potkoljenice, asimptomatski su i nikada se ne otkriju. Ako postoje, simptomi i znakovi oni su nespecifični (blaga bol, osjetljivost duž vena, oticanje i povećana temperatura donjih udova, promjena boje kože, osjećaj težine i zategnutost kože). Promjenljive su učestalosti i težine, a slični su u rukama i nogama. Iako se ovi simptomi često javljaju jednostrano, moguće ih je imati i obostrano. Ali bilateralni DVT gotovo je uvijek povezan s popratnim bolestima poput malignih bolesti i abnormalnosti u IVC-u.
Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, fizikalnog pregleda i kolor Doppler ultrasonografije (CD UZV), zatim određivanjem D–dimera ili drugim testovima, ako je potrebno.
Liječenje
DVT se liječi antikoagulansima. Liječenje je primarno usmjereno na prevenciju PE, a sekundarno na ublažavanje simptoma i prevenciju razvoja kronične venske insuficijencije i postflebitičkog sindroma. DVT gornjih i donjih ektremiteta liječi se jednako. Svi bolesnici s DVT dobivaju antikoagulantnu terapiju, prvo se provodi parenteralna terapija heparinom (nefrakcionirani ili niskomolekularni heparin), a nakon toga se u terapiju unutar prvih 24–48 h uvodi varfarin. Gotovo standardna dugotrajna terapija sve više su tzv. NOAK lijekovi (Novi oralni antikoagulantni lijekovi), što je veliki iskorak u antikoagulantnoj terapiji što se tiče kvalitete i sigurnosti liječenja.
Prognoza
Prognoza je općenito dobra u slučaju brzog i adekvatnog liječenja; dugoročne komplikacije uzrokuju vensku insuficijenciju sa ili bez postflebitičkog sindroma.
Bez odgovarajućeg liječenja, DVT donjih ekstremiteta nosi 3% rizika za nastanak fatalne PE; smrt zbog DVT gornjih ekstremiteta je rijetka.
Prevencija
Primarna prevencija venske insuficijencije i postflebitičkog sindroma su kompresivne dokoljenke koje stvaraju pritisak od 30–40 mmHg.
Bolesnicima s niskim rizikom za razvoj DVT, treba preporučiti učestalije hodanje ili periodičko pomicanje nogu; nije potrebna farmakoterapija.
Bolesnici s povećanim rizikom za DVT zahtijevaju dodatno preventivno liječenje.
Preventivne mjere su također indicirane za bolesnike koji su imali akutni IM ili ishemični moždani udar. Niske doze NFH su učinkovite u bolesnika koji već ne dobivaju heparin IV ili trombolitike; IPC, elastične čarape ili oboje zajedno mogu biti od koristi kad su antikoagulansi kontraindicirani. Druge preporuke su niska doza NFH za bolesnike sa srčanim zatajivanjem, varfarin u korigiranoj dozi za bolesnice s metastatskim karcinomom dojke, varfarin za onkološke bolesnike i one s trajnim centralnim venskim kateterom, te NOAK.
Naša je važna uloga prepoznati bolesnike s rizikom za nastanak DVT-a i poučiti ih mjerama prevencije, ovisno o stupnju rizika. Važno je rano uočiti znakove i simptome DVT-a radi poduzimanja pravovremenog liječenja, te provoditi mjere koje će minimizirati rizik za ozbiljnije komplikacije!
Violeta Čizmić, prvostupnica sestrinstva
Hematologija i onkologija OB “Dr. Josip Benčević”, Slavonski Brod