Ove godine, povodom Svjetskog dana svjesnosti o limfomima, 15. rujna, u nastavku objavljujemo osobnu priču osobe oboljele od limfoma:
Što sada? – priča o životu nakon limfoma
Kao što vjerojatno pretpostavljate, doista se rjeđe zloćudna bolest dobiva u mojim godinama, limfom mi je dijagnosticiran nedugo nakon 21. rođendana. Liječio sam se nekih šest mjeseci, a prošao sam šest bolničkih ciklusa kemoterapija, tri ciklusa u dnevnoj bolnici i osamnaest zračenja.
Sada sam dobro. Zdrav, fizički barem. Psihički sam isto većinom dosta dobro, nekim danima više, nekim manje.
Često nisam.
U ovom trenutku dok čitate vjerojatno se pitate zašto pišem o životu nakon limfoma, a nisam prvo ispričao kako sam se borio s limfomom? No, u svojoj knjizi koja izlazi na proljeće opisao sam detaljno svaki korak od pojave simptoma do kraja liječenja. Tijekom i nakon liječenja osvijestio sam nešto meni iznimno važno, a to je da premalo pričamo o životu nakon limfoma. Za vrijeme boravka u bolnici pročitao sam negdje rečenicu: „Život dijelim na onaj prije i onaj nakon pojave tumora“. Na žalost, ne sjećam se točno gdje sam to pročitao, ali često se sjetim te rečenice. I moram reći da je istinita!
Život nakon tumora jednostavno ne može biti isti, i da, naravno, u mnogo čemu je i nenadano bolji i kvalitetniji. Kada ste jednom suočeni s takvom dijagnozom, postanete svjesni da nećete vječno biti ovdje i da je smrt nešto što čeka i vas, a pitanje je samo kada i kako? Čudno je u ovim godinama biti suočen sa smrti – počneš razmišljati stvarno prerano o tome. Ponekad se osjećam kao da mi je limfom oduzeo mladost i gurnuo me u neki potpuno novi, odrasliji način života. Taj moj novi život po pitanju mnogo toga znatno je bolji; dosta sam zreliji, živim u trenutku, više cijenim sitnice i ljude koje volim i znatno više vjerujem u sebe.
Međutim, postoji tu i ona negativna strana o kojoj se manje priča jer je u današnjem svijetu prepunom loših vijesti svima potrebna ona jedna lijepa i sretna priča o izliječenoj bolesti.
I molim vas, nemojte me krivo shvatiti. Izuzetno sam zahvalan na tome što imam priliku živjeti. Imao sam sreće, neki nažalost, nisu.
Međutim, ne možemo se lagati i govoriti kako postoje samo lijepe stvari nakon tumora. Prvih dvije godine remisije gotovo ništa nisam htio planirati jer sam bio u konstantnom strahu od vraćanja bolesti. Zamislite da imate dvadesetak godina i bojite se isplanirati čak i takve male stvari poput odlaska na neki put ili povratka na studij. Strah od povratka bolesti bio je sveprisutan, konstantno. Često sam sanjao bolnicu, centralne venske katetere, kemoterapiju i loše nalaze.
Razmišljao sam i o tome što bi bilo kada bi se bolest vratila. Mislim da sam prvi put psihički to dosta hrabro podnio, međutim, sad kad znam što bi me čekalo – postoji li vjerojatnost da ne bih više imao snage i volje za sve to proći ponovno? Ne znam, ne mogu to znati, a iskreno ne želim ni saznati.
Vjerojatno je da prije dijagnoze tumora niste dovoljno obraćali pažnju na simptome – ali, nakon tumora, pažnju obraćate i previše. Apsolutno svaka promjena na tijelu ili bilo kakav simptom, makar obične prehlade, u vama bude alarme, kojima treba podosta vremena i vaše psihičke snage kako bi se ugasili.
Mogao bih o ovome pričati puno i napisati cijelo jedno poglavlje u knjizi (možda i jesam u nekom dijelu, ali sam, protekom vremena, i zaboravio).
Moj limfom, za mene je bio veliko prokletstvo, ali i veliki blagoslov.
Zbog njega danas živi neka bolja, sretnija verzija mene. Međutim, normalno je i da ta pomalo romantizirana verzija ima svoje loše dane. Za petnaestak dana bit će mi tri godine od dijagnoze, a ja se bojim i dalje da se sve to ne ponovi. Valjda je to normalno. Kažu da jest. Zapravo, nije uopće ni previše važno. S vremenom se učim nositi i sa tim strahom. I s vremenom je doista lakše.
Početkom mjeseca proslavio sam 24. rođendan i shvatio koliko sam zahvalan jer mi je 21. mogao biti posljednji. Drago mi je da nije. Vjerujem da imam još štošta za ponuditi svijetu, a i on meni.
Za kraj samo želim reći:
volite i živite punim plućima, možda baš danas živite posljednji dan života. Iskoristite ga!
Davor Ćosić
Novigrad, Istra, 15. rujna 2022. – Svjetski dan svjesnosti o limfomima