Svjetski dan palijativne i hospicijske skrbi obilježava se svake godine u mjesecu listopadu.
Iscijeliti srca i zajednicu
Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) 1990. godine proglasila je drugu subotu u listopadu Svjetskim danom hospicija i palijativne skrbi (8. listopad).
Sestrinstvo je izrazito humana disciplina u kojoj je humanost i pomaganje pojedicu u zadovoljavanju njegovih potreba temelj sestrinske prakse, uloga empatije i komunikacije neizostavna je tijekom pružanja skrbi u provođenju zdravstvene njege bolesnika koji imaju potrebu za palijativom skrbi. Pojam „palijativan“ potječe od latinske riječi pallium, što znači pokrivač, plašt i pokrov i palliativus, što znači ublažavajući. U hrvatskih riječnicima taj se pojam tumači kao svojevrsno privremeno riječenje za određeno stanje. Povjerenstvo za praćenje provedbe strateškog plana razvoja palijativne skrbi u Republici Hrvatskoj u svojim preporukama akutnim bolnicama za razvoj palijativne skrbi posebno ističe da takvi pacijenti nisu „palijativni“, nego imaju potrebe za palijativnom skrbi. Posebna pozornost posvećuje se pedijatrijskoj palijativnoj skrbi. Kada se roditelji susreću s neizlječivom bolešću i potencijalnom smrću vlastita djeteta, njihovo iskustvo obilježeno je patnjom.
Na području Republike Hrvatske začeci hospicija i palijativne skrbi sežu u daleku prošlost, a u razdoblju od 9. do 17. stoljeća spominje se znatan broj hospitala. Njihov uloga bila je skrbiti se za bolesne i sorimašne, a djelovali su po principu bolnica, iako u svojoj osnovi to nisu bile. Početkom 14. stoljeća i na dubrovačkom području nalazi se nekoliko hospitala. U neposrednoj blizini samostana svete Klare, 1347. godine osnovan je hospital Domus Christi, koji je 1540. godine pretvoren u javnu bolnicu, 1888. Domus Christi pretvoren je u dom za starije i nemoćne koji postoji i danas.
Hospicijski pokret i počeci razvoja palijativne skrbi jasnije dolaze do izražaja tijekom druge polovine 20. stoljeća. Za takvo što zasluge pripadaju Anici Jušić, neuropsihijatrici i profesorici Medicinskoh fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Njeno zanimanje za izazove skrbi na kraju života dolazi do izražaja u suočavanju s problemima i bespomoćnosti pacijenata oboljelih od naglo napredujuće amiotrofične lateralne skleroze.
Prvi pokušaj izazivanja javne rasprave na jednodnevnoj konferenciji na engleskom jeziku o potrebama razvijanja palijativne skrbi na našem području učinila je 1989. godine u Zagrebu. Tijekom Domovinskog rata, 1994. godine, organizirala je prvi simpozij o palijativnoj skrbi po nazivom „Hospicij i palijativna skrb“ i osnovala Hrvatsko društvo za hospicij/palijativnu skrb. Godine 2002. osniva se Povjerenstvo za palijativnu skrb pri Ministarstvu zdravstva, čija je predsjednica Anica Jušić. U sastavu povjerenstva bile su i medicinske sestre. Aktivnosti toga Povjerestva omogućile su da palijativna skrb 2003. godine uđe u Zakon o zdravstvenoj zaštiti kao mjera zdravstvene zaštite u skrbi za oboljele od neizlječivih bolesti. Godine 2011. u Zagrebu je otvorena prva ambulanta za palijativnu medicinu, a u Koprivnici prva dnevna bolnica. Godine 2013. u Rijeci otvorena je prva ustanova za palijativnu skrb- hospicij. Sukladno preporukama Europske unije, aktivnosti Vlade Republike Hrvatske nalažu razvijanje palijativne skrbi. Godine 2012. ponovno je osnovano Povjrenstvo za Palijativnu skrb Ministarstva zdravstva Republike Hrvatske. U Nacionalnoj strategiji razvoja zdravstva od 2012.-2022. jasno se ističe strateški plan razvoja palijativne skrbi kao jedan od ključnih dokumenata koji daje smjernice razvoja, unaprjeđenja i konkretnih aktivnosti. Godine 2019. Vlada Republike Hrvatske donosi odluku da se palijativna skrb može primjenjivati i na tercijarnoj razini zdravstvene zaštite i tada ona ulazi u statu na Kliničkom bolničkom Centru Zagreb. Godine 2022. putem Medicus programskog riješenja KBC Zagreb postaje jedina ustanova u Republici Hrvatskoj povezana s 23 Doma zdravlja, a prvi otpušteni bolesnik putem aplikacije bio je s Stacionara zavoda za hematologiju. U konačnici, razvoj svih navedenih struktura i sadržaja ovisi o lokalnim mogućnostima i postojećim resursima. Zato se kao i do sada svi zajednički moramo zalagati za prihvaćanje dostupne palijativne skrbi kao ljudskog prava na najvišim mogućim standardima fizičkog i mentalnog zdravlja, a ne da nam bude ograničena kao do sada. Ako život ima smisla, onda ga i patnja mora imati jer je neiskorjenjiv dio života. Način na koji čovjek prihvaća sudbinu pruža mu golemu priliku i u najtežim okolnostima da svome životu da dublje značenje. (Viktor E. Frankl)
Korisni linkovi:
http://www.palijativna-skrb.hr/index.php/pojmovnik
Marinić Ružica, magistra sestrinstva
Koordinator za palijativnu skrb