Rezilijentnost, psihološka otpornost, predstavlja dinamičan proces adekvatnog odgovora na neizvjesnost, a ujedno je i kapacitet osobe koji omogućava uspješne životne ishode unatoč izloženosti visokim rizicima. Možemo reći da je otpornost zapravo, reakcija osobe usmjerena na savladavanje izvora stresa i nevolje. Osoba provodi konstruktivnu prilagodbu na neizvjesnost, čime uspijeva odoljeti i preživjeti rizik, a vlastitim snagama nastoji savladati stresnu situaciju.
Otpornost medicinskih sestara i tehničara zadnjih godina našla se u fokusu interesa ne samo struke već i šire zajednice. Teškoće na radnom mjestu u medicinskih sestara i tehničara se povezuju s pretjeranim radnim opterećenjem, nedostatkom autonomije, zlostavljanjem i nasiljem te organizacijskim problemima poput nedostatka iskusnih medicinskih sestara i tehničara, starenja radne snage i čestim restrukturiranjima. U uvjetima krize pandemije i potresa, medicinske sestre i tehničari jesu profesionalci, ali su i ljudi poput svih ostalih opterećeni strahovima, nepoznanicama, neizvjesnostima i umorom. Sve to može dovesti do sindroma iscrpljenja koje se uglavnom ne prepoznaje na vrijeme, jer u sadržaju svog posla uvijek na pameti imaju potrebu pomoći drugima, pri čemu uglavnom ne misle na sebe. Otpornost koju smo razvijali tijekom ovih kriza, pomogla nam je da pozitivno reorganiziramo život, privatni i profesionalni i usprkos poteškoćama – uključivanjem vlastitih resursa, ali i vanjskih izvora podrške, kao i podrškom unutar tima. Nedvojbeno, usprkos svim izazovima s kojima se susreću, mnoge medicinske sestre i tehničari se odlučuju ostati u sestrinstvu, ali i napredovati unatoč klimi neizvjesnosti na radnom mjestu.
Postavlja se pitanje: zašto nam je neizvjesnost tako teška? Naš mozak voli predviđati budućnost jer se tako pripremamo ili pak izbjegavamo nevolje na tom putu. Potrebno je jasno izdvojiti elemente koji neizvjesnost čine iznimno teškom, a istovremeno više ili manje prisutnom u svakodnevnom radu. Pojedinac teži za sigurnošću i nerado prihvaća nepredviđene situacije na koje ne može automatski utjecati. Unatoč tomu, one su gotovo svakodnevno prisutne. Osjećaj neizvjesnosti, a time povezane nesigurnosti, znatno utječe na racionalne prosudbe. Konkretno, potencijalno dovodi do stanja hiperbudnosti, prevelike emocionalne osjetljivosti na negativna iskustva ili informacije, nemira, pretjerane brige i posljedično tjeskobe ili anksioznosti. Svjedoci smo povećanja stope populacije koju prati ova kompleksna emocija koja uključuje strah, zabrinutost i strepnju. Iz iskustva znate da što više brinete, manje ste sigurni u svoje sposobnosti rješavanja problema. Zabrinutost vas dovodi i do prikupljanja što više informacija, gdje previše informacija dovodi do zbrke i povećane nesigurnosti. Drugim riječima, neizvjesnost vas dovodi do situacije kada je potrebno donijeti odluku: suočiti se s nastalim problemom ili pobjeći. Odluka leži na pojedincu i ključna je u pobjedi s nastalim stresom.
U nastavku teksta navedene su strategije učinkovitijeg jačanja otpornosti na neizvjesnost:
- Počnite otpuštanjem – otpor samo pogoršava stvari, prihvatite da će uvijek biti stvari izvan vaše kontrole. Razumijevanje da život ima uspona i padova ključno je za sposobnost prilagodbe. Spremnost da se prihvati neizvjesnost održava život u prekrasnom obrascu rasta.
- Umirite svoj limbički sustav – kada se ljudi osjećaju nesigurno, to pokreće temeljni instinkt preživljavanja koji aktivira limbički sustav, mozak oslobađa adrenalin. Dakle, umjesto da se prepustite strahu, podsjetite se da vaš primitivni dio mozga pokušava preuzeti vlast nad vama. Kako biste svoje tijelo izbacili iz “limbičkog pretjeranog opterećenja”, pokušajte prakticirati tehnike svjesnosti poput 15 minutnog vremena za duboko disanje i ponovno fokusiranje misli. Probajte se usmjeriti na pozitivne misli, koje umiruju strah i pomažu da ponovno usredotočimo svoju pažnju na ono što je stvarno i na ono što je moguće.
- Napravite plan za nepredviđene situacije – planiranje najgoreg koliko i nadu za najbolje. Planiranje u nepredviđenim okolnostima je plan koji se postavlja kako bi se smetnje svele na najmanju moguću mjeru. Ovaj pristup manje govori o tome kako ublažiti negativne događaje, a više o proaktivnom razvoju vještina rješavanja problema. Kada prihvatite perspektivu koja gleda u budućnost, više se ne morate bojati neizvjesnosti. Budite financijski spremni stvaranjem fonda za hitne slučajeve. Tako, nećete očajavati ako se razbolite ili razmišljate o otkazu.
- Borite se protiv negativnih predrasuda – nemojte vjerovati svemu što mislite. Iako je prirodno razmatrati najgore moguće scenarije, to nas također priprema za neuspjeh. Zašto? Očekivanja mogu postati samoispunjavajuće proročanstvo. Kada očekujete da će se dogoditi loše stvari, vaše se ponašanje mijenja. Odjednom se previše bojite riskirati i iskoristiti prilike. Umjesto toga, zamislite najbolji mogući ishod, jer tako se suprotstavljate da se previše ne fokusirate na negativne posljedice. Usmjerenost na to kako smo i što se događa s nama može pomoći da nas ne preplavi ono što se događa izvan nas i da to ne postane naša istina.
- Proširite svoju toleranciju na rizik – upoznajte svoj osobni profil rizika. Razmislite o tome koje rizike prihvaćate, a koje izbjegavate. Razumijevanje rizika koje rado preuzimate može vas učiniti hrabrijim u prihvaćanju takvih situacija. No, s vremenom možete početi preuzimati male rizike u područjima koja izbjegavate. Posvetite sebe barem toliko vremena, energije i pažnje koliko posvećujete osobama oko nas. Bez osjećaja krivnje.
- Neizvjesnost vas ne mora paralizirati – sposobnost upravljanja dvosmislenošću jedna je od najvažnijih vještina koje možete razviti. Osvijestite vlastite snage koje su vam u prošlosti pomagale, da lakše podnesete neizvjesnost. Potrebno je prihvatiti promjenu i znati se na istu prilagoditi.
Pripremila: dr. sc. Senka Repovečki, mag. med. techn.