Procjenjuje se da u svijetu svake godine od malignih bolesti oboli oko 400 000 djece I adolescenata u dobi od 0 do 19 godina. Učestalost pojedinih bolesti se mijenja ovisno o životnoj dobi, tako da je u prvih pet godina života dvostruko veća nego u dobi od šeste do petnaeste godine, s tim da dječaci češće obolijevaju. Ako se uzmu u obzir apsolutni brojevi u odnosu na oboljenja u adultnoj populaciji, ona u pedijatrijskoj spadaju pod rijetka. Najčešća skupina malignih oboljenja su leukemije koje čine 25-30% svih malignih bolesti u djece. Riječ ”leukemija” u grčkom jeziku znači ”bijela krv”, jer bolest najčešće zahvaća bijelu krvnu lozu. Prema stupnju zrelosti stanica razlikujemo akutne leukemije (AL) i kronične leukemije (CL) koje čine tek oko 3% svih leukemija dječje dobi Prema morfologiji i podrijetlu zloćudno preobraženih stanica, najveća je učestalost akutnih limfoblastičnih leukemija (75%). U Republici Hrvatskoj se u 2022. godini liječilo 34 djece oboljele od leukemije, a od cjelokupnog broja čak 18 na Zavodu za pedijatrijsku hematologiju onkologiju transplantaciju krvotvornih matičnih stanica KBC-a Zagreb.
Maligne bolesti su izlječive za većinu djece ukoliko su dostupne i pravovremeno primijenjene dijagnostičke i terapijske mjere. U razvijenim zemljama, gdje su zdravstvene usluge dostupnije, više od 80 % oboljele djece se izliječi, dok u srednje i loše razvijenim zemljama se taj broj smanjuje na manje od 30 % izlječenja. Zdravstveni profesionalci su uložili mnoge napore kako bi produljili očekivani životni vijek pacijenata, osobito oboljele djece, a jedan od njih je otkriće kemoterapije. Od tog otkrića kao izbora liječenja oboljela djeca imaju priliku živjeti dulje. U današnje vrijeme s napretkom medicine sve se više pristupa i imunoterapiji, te mogućnostima personaliziranih izbora liječenja. Rad s teško oboljelom djecom stavlja mnoge izazove pred medicinske sestre, ali i svo zdravstveno osoblje uključeno u skrb. Nakon postavljanja dijagnoze maligne bolesti, dijete i roditelji iznenada se nađu u položaju u kojem se moraju nositi s novim životnim situacijama koje uključuju dugotrajan boravak u bolnici, izoliranost, te sve fizičke i psihološke aspekte. Stoga sposobnost djece i roditelja u prilagodbi novim situacijama znatno utječe na tijek i ishod liječenja bolesnog djeteta. Pri tom, osim prvenstveno cilja izlječenja , potrebno je obratiti pozornost i na potrebe obitelji. Roditelji oboljele djece postaju sudionici u zdravstvenoj skrbi, stoga je naglasak i na komunikaciji koja je ključna za visokokvalitetnu skrb. Primanje informacija i sudjelovanje u donošenju odluka imaju značajan utjecaj na poboljšanje osjećaja kontole i kvalitete života, a traženje zdravstvenih informacija je ključni mehanizam za suočavanje s stresnim situacijama; kao što su prvotni šok zbog dijagnoze, emocionalna opterećenja povezana s liječenjem i nepredvidivosti bolesti.
Matea Vukoje, Zavod za pedijatrijsku hematologiju, onkologiju I transplantaciju krvotvornih matičnih stanica, KBC Zagreb
