U moj život iznenada se uvukla zloćudna bolest Multipli mijelom. Nisam za tu bolest znala da postoji i dugo joj nisam mogla zapamtiti ime.
S obzirom da sam cijelo vrijeme sa svojih 59 godina aktivna, u dobroj kondiciji te sam svaki slobodni trenutak koristila za hodanje, bicikliranje, vježbanje, planinarenje i zdravo se hranila te sam se cijelo vrijeme jako dobro osjećala nesvjesna da bolest postoji u mojem tijelu već duže vrijeme.
Jedno jutro (21.06.2023.) zabolio me lijevi kuk, bol je bila tupa, jaka i neprestana. Nikad do sada nisam osjetila tako upornu i nezaustavljivu bol mada nisam osjetljiva i imam visoki prag boli.
Uspjela sam napraviti prve detaljne nalaze i biokemija je pokazala da moram ostati u bolnici na pretragama. Rezultati su pokazali da imam ozbiljnu, opasnu, zloćudnu bolest Multipli mijelom.
Ostala sam bez teksta i nekako mi je cijeli život preletio pred očima, ali shvatila sam da nema pravila vezano za dobivanje bolesti. S obzirom da su mi nastala oštećenja na kostima, lijevi kuk, desno rebro više, lijevo manje, rupice po kičmi moram nositi pojas ortoza i jako paziti na pokrete i naprezanja.
Krenulo je liječenje bolesti a uz to je krenulo liječenje moje duše i emocija.
Kad me posjetio Psiholog na odjelu hematologije u Varaždinskoj bolnici, otvorila su se mnoga pitanja na koja sam sama sebi morala dati odgovore. Tako su krenuli naši svakodnevni razgovori gdje su moje emocije bile vrlo zbrkane. Svaki dan kroz traženje sebe u toj dijagnozi uz vodstvo Psihologa počele su se slagati kockice za moju borbu. Njegova rečenica da moram sebe staviti na prvo mjesto i slušati prvenstveno svoje potrebe duboko se u mene usadila. Moja obitelj i prijatelji bili su svaki dan tu, uz mene i slali mi poruke da nema predaje i da si ne mogu priuštiti odustajanje.
U moje liječenje uključila se bolnica KB Merkur gdje sam obavila sve važne pretrage te su mi odredili protokol liječenja, s timom liječnika i medicinskih sestara koji su kod mene izazvali dodatne poticaje da uspijem u liječenju.
Krenula sam na kemoterapiju. Mislila sam kako će moje tijelo sve to podnijeti jer do tada nisam trošila nikakve lijekove. S obzirom da sam imala krvne nalaze povezala sam se sa nutricionistom koji mi je s obzirom na lijekove i kemoterapiju složio prehranu i dodatke prehrani. Krenula sam i sa subliminalnim meditacijama ispod praga čujnosti koje imaju poruke ozdravljenja kroz glazbu i djeluju na podsvijest.
Uz metode liječenja i uz moje metode svaki dan sam se osjećala zdravo, energično, nisam razmišljala o bolesti. Imala sam nuspojave od kemoterapije, ali sam ih nastojala rješavati u hodu. Kako su dolazile tako sam za neuropatiju radila masaže drvenim nazubljenim masažerom, noge hladila gelom, kaduljom ispirala usnu šupljinu, koristila više đumbira protiv mučnina, D – manozu za mjehur, D- vitamin, matičnu mliječ, probiotike, svaki put različiti.
Kroz proces mog liječenja suočila sam se i sa teškim trenucima gdje su od mene odustali neki prijatelji za koje sam bila vrlo vezana dugi niz godina. Nisam ih previše opterećivala svojim stanjem, ali očito zona komfora bila je važnija. Te situacije sam rješavala sa Psihologom koji mi je objasnio da si mogu dozvoliti da tugujem, da plačem i da na kraju iskreno porazgovaram, da na neki način ta “izdaja” izađe iz mene, tako da mogu zaboraviti i krenuti u moje borbe iz ciklusa kemoterapija u novi ciklus.
Koliko je nepoznata bolest za moju okolinu, znala sam po pitanjima je li zarazna? S vremenom se stvorio krug ljudi oko mene od obitelji do prijatelja koji su mi stvarno velika podrška što mi puno znači., jer iskrenost I brižnost u liječenju je neprocjenjiva.
Nakon završenog protokola liječenja konzilij KB Merkur odlučio je na osnovu nalaza da sam kandidat za presađivanje matičnih stanica. Nitko sretniji od mene jer sam znala da se približavam cilju – postizanju dugotrajne remisije. Cijelo vrijeme me držala pozitivna energija jer subliminalne meditacije u mojoj podsvijesti su radile čudo.
Jako dobro sam obavila davanje matičnih stanica ne razmišljajući unaprijed što će biti. Do same transplantacije maksimalno sam se posvetila prehrani i dodacima po savjetu nutricionista. Meditacije svakodnevno slušam (traju po 30 minuta) jer one me čine potpuno sretnom i promijenjenom iznutra te su odagnale sve strahove, strepnje, neizvjesnost. Jednostavno moja podsvijest isto radi i misli kao i moje svjesno razmišljanje da sam zdrava.
Bila sam 15 dana na KB Merkur i protokol transplantacije prošao je više nego dobro. Imala sam dobar apetit, nisam ništa smršavila, slušala sam sve savjete liječnika i medicinskih sestara koji su me maksimalno pazili.
Sad čekam rezultate kroz mjesec dana i vjerujem, odnosno znam da će biti više nego dobri jer tako se i osjećam.
Znam da moram prilagoditi život u skladu sa bolesti, hodanje bez velikih napora, vježbanje prema uputama, čuvati se naglih pokreta i dizanja tereta, stalno kroz dan nositi ortozu, ali sve to mi se čini dobro jer mogu od svega koristi prema svojim mogućnostima tako da polako osvajam novi život.
Za ozdravljenje je potrebno liječenje klasičnom medicinom, ali u svemu tome bitno je i stanje uma jer ako mentalno potoneš, lijekovi ne daju očekivane rezultate tako da polovica ozdravljena ovisi o emocionalnom stanju same osobe.
Zahvaljujem se svom medicinskom osoblju koje je uz mene svo vrijeme i svima koji su na bilo koji način pomogli.
Iako je svaka oboljela osoba jedinstvena, nadam se da i moje iskustvo može pomoći oboljelima koji prolaze kroze faze liječenja koje sam ja uspješno savladala!
Smiljka Bužić, 13.03.2024.