Nitko od nas nije zaštićen od bolesti. Makar se trudili živjeti zdravo, pazili na pravilnu prehranu i dovoljno se kretali, nemamo nikakvo jamstvo da ćemo biti pošteđeni od bolesti. Osoba koja oboli, osim što treba poći liječniku, mora se suočiti i prihvatiti bolest. Bolest postavlja mnoga pitanja. Stoga bolesnici, kojima su zbog narušenog zdravlja prekinute dnevne aktivnosti, imaju i odviše vremena za razmišljanje. Posjete rodbine i znanaca brzo završe i bolesnik ostaje opet sam sa sobom i svojom dijagnozom. Proživljava duge, često besane noći, kada se svaka minuta broji. Čovjek ostaje sam sa sobom i svojim problemom: bolešću koja je narušila zdravlje i možda ugrozila život. U tim trenutcima „važe“ riječi liječnika, medicinskih sestara, rodbine i prijatelja. Naočigled se iz dana u dan mijenja. Stariji kao i mladi teško se  mire s mišlju da je njihovo zdravlje ugroženo, da njihov život možda ide kraju. Komunikacija s bolesnikom, već po naravi stvari, drugačija je od komunikacije sa zdravom osobom. Ni jednom teškom bolesniku, pa ni uvjerenom vjerniku, nije jednostavno prihvatiti stanje u kojem se nađe kad čuje svoju dijagnozu. Ne smije se zaboraviti da je bolest poseban izazov za osobu i može biti jedna prekretnica u životu. Upravo pred tim izazovom imamo zadaću pomoći bolesniku da se suoči s novom situacijom, posvjedočiti da bolest ne mora biti znak gubitka i poraza, nego da može postati ulazak u novo razumijevanje života.

Među sedam svetih sakramenata, nalazi se i sakrament kojeg zovemo bolesničko pomazanje. Ovaj sakrament se dugo smatrao sakramentom umirućih. No on je u nauci Crkve sakrament ozdravljenja koji se temelji na riječima Svetog pisma: Boluje li tko među Vama? Neka dozove starješine Crkve! Oni neka mole nad njim mažući ga uljem u ime Gospodnje pa će molitva vjere spasiti nemoćnika; Gospodin će ga podići, i ako je sagriješio, oprostit će mu se ( Jak 5, 14-15). Osnovna njegova milost jest milost utjehe, mira i ohrabrenja koja pomaže da se osoba susretne s Bogom koji je Liječnik i Lijek te primi snagu pa i ozdravljenje u bolesti i krhkosti starosti. Također je za osobu koja prima sakrament važna podrška, prisutnost i molitva zajednice Crkve koju predstavlja svećenik. Pohvalno je ako u podjeljivanju svetog sakramenta sudjeluje obitelj kao podrška i oslonac primatelju sakramenta. Riječ „ozdravljenje“ u tome se sakramentu pojavljuje u gotovo svakoj rečenici obreda. Sakramentom bolesničkog pomazanja Crkva ne prisvaja  medicinsko znanje ili medicinski način liječenja. Naprotiv, poziva ljude da se brinu o svome tijelu i zdravlju. Crkva ovime ispunja svoju dužnost i želi pomoći ljudima u nevolji, moleći za njihovo zdravlje, ohrabrujući ih i dajući utjehu u bolesti. Često, članovi obitelji oklijevaju pozvati svećenika radi toga sakramenta od kojega bi njihovi bližnji koji su izgubili zdravlje mogli imati korist. Kao da se boje da ih njime smještaju u predvorje smrti. Polaganje svećenikovih ruku u obredu bolesničkoga pomazanja može za njih biti slika da sebe i svoju bolest stavljaju u dobre Božje ruke, znajući da su u svojoj bolesti pod Božjom zaštitim.

Anzelm Grűn kaže: Smijem se pouzdati u to da Bog ozdravlja moju bolest. Ali kad osjetim da se približavam kraju i kad liječnik to potvrdi svojom dijagnozom, tada nema smisla grčevito prianjati uz život. Tada je bolesničko pomazanje ujedno uvježbavanje umiranja. Isusova ruka koja me dodiruje u sakramentu, poziva me da sve ostavim: svoj imetak, ljude oko sebe i konačno samog sebe. Ja tada znam da me ni smrt ne otima iz Isusove ruke, nego da me Isusova ruka provodi kroz vrata smrti, da ću u smrti pasti u Božje majčinske ruke koje će me prihvatiti i privinuti uza se. Tada ću zauvijek biti kod kuće, na kraju svojih želja. Tada će mi se otvoriti oči i ja ću gledati Boga kakav jest.

Duhovna skrb u sestrinstvu važan je dio cjelokupne zdravstvene zaštite. Iako sestre mogu prepoznati duhovne potrebe svojih bolesnika, mnoge nisu sigurne kako na njih najbolje odgovoriti. U situacijama ugroze zdravlja i života javljaju se složene duhovne potrebe i pitanja koja bolesnici, u potrazi za odgovorima, upućuju i medicinskim sestrama. Stoga one koje su u izravnom kontaktu s takvim ranjivim bolesnicima moraju biti obrazovane i pripremljene na pitanja bolesnika i njihovih obitelji, kako bi udovoljile njihovim duhovnim potrebama.

Moram priznati, ni meni kao redovnici koja dvadeset godina radim na hematološkom odjelu nije uvijek jednostavno pristupiti bolesniku i razgovarati o ovoj stvarnosti. No moja je zadaća biti za njih produžena Božja ruka te uz brigu za njegovo tjelesno zdravlje brinuti se i za njegove duhovne potrebe. U zadnjim trenutcima života potrebno je moliti uz bolesnika, potaknuti ga, ako je vjernik, na iskreno pokajanje i ispovijed ako je pri svijesti jer su to dragocjeni trenutci njegova prijelaza iz ovoga života u drugi, vječni život.

U sklopu Kliničkog bolničkog centra u Osijeku je bolnička kapela koja omogućuje primanje sakramenta pomirenja i duhovne okrepe te mogućnost pružanja istog u bolesničkim sobama. Bolnički kapelan je na raspolaganju za pozive tijekom 24 sata. Pri ostvarenju zadovoljenja bolesnikovih duhovnih potreba, medicinska sestra je most između obitelji bolesnika, svećenika i liječnika. Kako bi postigla najveću dobrobit za bolesnika, ona koordinira dolazak svećenika koji će podijeliti sakramente. Nerijetko su medicinske sestre svjesne da duhovnost ima važnu ulogu u zdravlju pojedinca.

Na kraju evo jednog primjera molitve svećenika za bolesnika u obredu bolesničkoga pomazanja:  „Gospodin koji te je oslobodio grijeha neka te spasi. On neka uzme u svoju ruku što je u tvojem životu prošlo kroz tvoje ruke; ono što si dodirnuo nježno, ali i ono s čime si grubo postupao; ono što si ostvario i izgradio, sve ono čime si pridonio da život uspije. Gospodin neka blagoslovi sve što si pružio u životu, ali također i ono što nisi ostvario, što si povrijedio ili razorio, sve ono što ti nije pošlo za rukom i za što nisi imao snage, sve to neka uzme Bog u svoje ruke i iscijeli. Gospodin neka uzme u svoju ruku ono što je u tvojem životu bilo naročito teško (bolest, žalost…), ali također i tvoju sreću s tvojom ženom i djecom, čitav život u zajednici. Bog neka uzme u svoju ruku ono što u ovom trenutku ne možeš nositi jer si preslab. U njegovoj ruci neka bude sve sačuvano.”

Danijela Jukić, bacc. med. techn.

KBC Osijek, Zavod za hematologiju – Dnevna bolnica hematologije