Hematološke bolesti nerijetko dolaze iznenada i bez jasnih simptoma koji bi upućivali na
ozbiljnost stanja. Vrlo često dijagnoza predstavlja šok ne samo bolesniku već i njegovoj obitelj.
Od tog trenutka započinje jedno novo životno razdoblje obilježeno pretragama, terapijama,
neizvjesnošću i dugotrajnim boravcima u bolnici. Poznata okolina, ustaljena rutina i prisutnost
medicinskih sestara koje ih poznaju doprinose osjećaju sigurnosti i povjerenja. Upravo zato
hematološki odjel za mnoge bolesnike s vremenom postaje više od mjesta liječenja, postaje
njihov “drugi dom”.

Za razliku od nekih drugih odjela poput recimo kirurgije, na hematologiji se bolesnici
zadržavaju tjednima, pa čak ponekad i mjesecima. Liječenje je često intenzivno i zahtjevno, od
kemoterapija, transfuzija krvi i krvnih pripravaka, do izolacijskih mjera, priprema za
transplantaciju krvotvornih matičnih stanica i sl. Tijekom tog procesa bolesnici prolaze kroz
fizičke, ali i emocionalne izazove. Slabljenje organizma, nuspojave terapije, gubitak kose,
iscrpljenost i česte komplikacije ostavljaju trag, ne samo na tijelo, nego i na psihu. U takvim
okolnostima medicinska sestra ima izuzetno važnu ulogu. Naša zadaća nije samo primjena
terapije, obavljanje zdravstvene njege i praćenje vitalnih funkcija. Mi smo zapravo prve osobe
koje bolesnika vide ujutro i posljednje koje ga vide prije nego što zaspi. Pratimo njegovo stanje
iz sata u sat, iz dana u dan, primjećujemo i najmanje promjene, ali istovremeno postajemo i
oslonac u trenutcima straha, sumnje i nesigurnosti. Sama posebnost rada na hematološkom
odjelu jest upravo taj blizak odnos koji se razvija između medicinskih sestara i bolesnika.
Dugotrajna hospitalizacija stvara prostor za razgovor, za upoznavanje osobe “iza” dijagnoze. U
tim razgovorima često se ne govori samo o bolesti. Govori se o obitelji, planovima,
svakodnevnim sitnicama koje nedostaju. Bolesnici dijele svoje brige, ali i male pobjede, poput
dobrog nalaza ili završenog ciklusa terapije. Izolacija, koja je često nužna zbog oslabljenog
imuniteta, dodatno naglašava važnost ljudskog kontakta. U trenutcima kada su posjete
ograničene ili nemoguće (baš kao što je trenutno) medicinska sestra postaje most između
bolesnika i vanjskog svijeta. Nismo ni svjesni koliko male geste kao što su jedna riječ
ohrabrenja, osmijeh, strpljivo objašnjenje postupka imaju veliku vrijednost. Stoga može se
zaključiti da rad na hematologiji zahtijeva visoku razinu stručnosti ali i empatičnosti. Potrebno
je poznavati složene kemoterapijske protokole, prepoznati rane znakove komplikacija, pravilno
rukovati citostaticima i krvnim pripravcima te osigurati maksimalnu sigurnost bolesnika.
Bolesnici su često suočeni s dugotrajnim i neizvjesnim liječenjem, a naša je uloga pružiti im
osjećaj sigurnosti i povjerenja. Hematološki odjel funkcionira kao tim. Liječnici, medicinske
sestre i tehničari, laboratorijsko osoblje te ostali članovi zdravstvenog sustava svakodnevno

surađuju s ciljem osiguranja najbolje moguće skrbi. Upravo ta suradnja ima odraz na bolesnike,
koji razviju međusobnu podršku i razumijevanje kakvo je moguće samo među ljudima koji
prolaze sličan put. Za mnoge bolesnike povratak svome domu predstavlja veliki korak, ali i
novu vrstu izazova. Nakon dugog boravka na odjelu, sigurnost bolničkog okruženja zamjenjuje
svakodnevica u kojoj se moraju ponovno prilagoditi.
U svakodnevnom radu na našem Zavodu za hematologiju KBC-a Osijek trudimo se upravo to
i ostvariti. Kroz stručnost, timski rad i ljudski pristup nastojimo našim bolesnicima pružiti ne
samo kvalitetno liječenje, već i osjećaj sigurnosti, pripadnosti i podrške tijekom cijelog procesa
liječenja.

Upravo zato je i edukacija važan dio sestrinske skrbi, kao što je objašnjavanje terapije,
higijenskih mjera, prepoznavanja simptoma i važnosti kontrola. Hematološki odjel nije samo
prostor liječenja krvnih bolesti. To je mjesto gdje se susreću stručnost i humanost, gdje se
svakodnevno vode male i velike bitke, gdje se dijele strahovi, ali i radost zbog napretka. Kao
medicinska sestra, svjedočim snazi i hrabrosti bolesnika koji unatoč teškim dijagnozama
pronalaze motivaciju i nadu. Upravo zbog svega navedenog, hematološki odjel za mnoge
postaje drugi dom, tj. mjesto gdje nisu samo bolesnici, nego osobe sa svojim pričama, brigama
i nadama. A nama, medicinskim sestrama, ostaje odgovornost i čast da im taj dom učinimo što
sigurnijim, toplijim i dostojanstvenim.

Noemy Živičnjak, univ. bacc. med. techn.,
Zavod za hematologiju, KBC Osijek