Nedavno sam pročitala jednu izjavu koja kaže kako su milenijalci jedina generacija koja je dobivala batina i od roditelja i od djece. Nakon što me dobro nasmijala, razmislila sam koliko je puno rečeno u tih par riječi. Ako malo apstraktnije analiziramo tu misao, možemo ju prenijeti i na ostale odnose, poput onih profesionalnih.
Generacijski jaz je oduvijek bio zvonka tema. Kada sam počela raditi starije kolegice su uzdisale jer mi mlade ne radimo, kao što su one, s trbuhom do zuba, jer nije trudnoća bolest… Otprilike s istom ekspresijom sam nedavno dočekala vijest o bolovanju zbog menstruiranja. I, koliko god voljela sama sebi laskati kako sam fleksibilna, tu i tamo sama sebe opovrgnem, jer me zateknu pripadnici tzv. „z“ generacije. Pronalazim se upravo između poštovanja i zavisti na samouvjerenosti i stavu koji moje mlade kolegice i kolege imaju. To su vrijedni mladi ljudi koji su voljni i željni učiti, ali i bit ravnopravni članovi tima.
Nas su pak, u poslovnom okruženju odgajali kako ravopravnost moraš zavrijediti, kako proizlazi iz višegodišnjeg truda i dokazivanja. Pa, nakon što smo se odvažili proglasiti se ravnopravnima sa onima koji su nas godinama mentorirali, a uz poštovanje i zahvalnost na istome, dolazi smjena generacija koja postavlja nova pravila. Tu se nadovezujem na izjavu s početka. Smatram kako je međugeneracijska solidarnost vrijednost koju treba njegovati i koju se trudim prenijeti na svoju djecu.
Iako je ponekad teško uhvatiti korak s promjenama, moramo iz njih iskoristiti najbolje. Pa tako mogu reći kako su me moje mlađe kolegice osvijestile da je u redu reći (usmjereno i na glas) svoje stavove i želje. Tehnološki napredniji, podučili su me novitetima i efikasnijem radu utom području, tako da mogu reći da se mentorstvo zapravo odvija prilično recipročno.
U našoj struci suradnja i fleksibilnost neizostavan su dio timskog rada. Svaka generacija sa sobom donosi svoje karakteristike, znanja i iskustva koje bismo trebali poštovati i pokušati implementirati unutar svoje radne sredine. Znam da je to često lakše reći nego učiniti, ali imajući na umu koliko promicanje zdrave suradnje među medicinskim sestrama doprinosi dobrobiti naših pacijenata, bit ćemo otvoreniji i voljniji stremiti tome.
Stoga, dragi moji milenijalci (ako već niste), okrenimo svoj y naopako. Stanimo na noge za savršen balans iskustva i snage i ispružimo vratove kako bismo proširili vidike.
Svjetlana Podgorski
KBC Osijek, Pedijatrija