Multidisciplinarni pristup u liječenju pedijatrijskih onkoloških pacijenata – iskustva Odjela za dječju kardiologiju, nefrologiju, hematologiju i onkologiju u KBC Osijek

Sandra Mamić, univ.bacc.med.techn

Katarina Pritišanac, univ.mag.med.techn

Onkološke bolesti u dječjoj dobi predstavljaju jedan od najvećih izazova suvremene pedijatrije. Iako su rijetke u usporedbi s malignim bolestima odraslih, tumori su drugi vodeći uzrok smrtnosti djece, odmah nakon nesreća. Procjenjuje se da u svijetu svake godine više od 300.000 djece oboli od maligne bolesti, pri čemu su najčešće dijagnoze leukemije, tumori mozga, neuroblastomi i limfomi.

Djeca se od odraslih bolesnika razlikuju prema fiziološkim, psihološkim i emocionalnim karakteristikama, što zahtijeva poseban, individualiziran pristup liječenju. Iako djeca često bolje reagiraju na terapiju te su stope izlječenja više nego u odrasloj populaciji, liječenje može ostaviti dugoročne fizičke i emocionalne posljedice koje zahtijevaju sustavno praćenje i podršku.

Upravo iz tih razloga na Odjelu za dječju kardiologiju, nefrologiju, hematologiju i onkologiju u KBC Osijek primjenjuje se multidisciplinarni model skrbi, koji spaja medicinske, psihološke i socijalne aspekte liječenja.

Što podrazumijeva multidisciplinarni pristup?

Multidisciplinarni pristup temelji se na koordiniranoj suradnji stručnjaka različitih profila: pedijatrijskih onkologa, hematologa, kirurga, radiologa, psihologa, medicinskih sestara, socijalnih radnika, nutricionista i fizioterapeuta.

Cilj takvog modela nije samo liječenje tumora, već cjelovita skrb za dijete i njegovu obitelj – od trenutka postavljanja dijagnoze, kroz aktivno liječenje, rehabilitaciju pa sve do dugoročnog praćenja ili palijativne skrbi.

Ključ uspješnog multidisciplinarnog rada je učinkovita komunikacija. Redovite zajedničke konzultacije omogućuju pravovremeno prilagođavanje terapije, praćenje nuspojava i rano prepoznavanje komplikacija. Jednako je važno aktivno uključivanje roditelja i, ovisno o dobi, samog djeteta u proces donošenja odluka. Informiranost i osjećaj sudjelovanja smanjuju anksioznost i povećavaju povjerenje u terapijski proces.

Prednosti i izazovi timskog rada

Prednosti multidisciplinarnog pristupa su višestruke:
– Holistički pristup liječenju – sagledavanje djeteta kao cjelovite osobe, a ne samo nositelja dijagnoze.
– Bolji terapijski ishodi – brza reakcija na komplikacije i individualizacija terapije povećavaju uspješnost liječenja.
– Očuvanje kvalitete života – potpora u području mentalnog zdravlja, socijalnih odnosa i školovanja.

Ipak, ovakav model rada nosi i određene izazove. Koordinacija većeg broja stručnjaka zahtijeva dobru organizaciju, a emocionalni stres kojem su izložene obitelji može otežati komunikaciju. Stoga je nužno osigurati jasnu, empatičnu i kontinuiranu komunikaciju sa svim uključenima.

Zadaci medicinske sestre

Medicinske sestre imaju središnju ulogu u multidisciplinarnom timu. One su često prvi kontakt roditelja s bolničkim sustavom te predstavljaju most između liječnika, djeteta i obitelji.

Njihove ključne odgovornosti uključuju:

– kontinuirano praćenje zdravstvenog stanja i nuspojava terapije
– edukaciju roditelja o liječenju i mogućim komplikacijama
– emocionalnu podršku djetetu i obitelji
– koordinaciju terapijskih postupaka i organizaciju skrbi
– suradnju sa socijalnim radnicima i udrugama koje pružaju dodatnu pomoć (financijsku, organizacijsku ili smještajnu)

Kroz svakodnevni kontakt s djetetom, medicinske sestre često prve uočavaju promjene u ponašanju, raspoloženju ili općem stanju te pravovremeno obavještavaju ostatak tima.

Psihološka podrška kao „zlatni standard“ skrbi

Maligna bolest djeteta duboko pogađa cijelu obitelj. Psiholog u multidisciplinarnom timu bavi se psihološkim i psihosocijalnim aspektima bolesti, pružajući podršku djetetu, roditeljima, braći i sestrama, ali i zdravstvenim djelatnicima.

Psihodijagnostička procjena omogućuje procjenu kognitivnih funkcija i emocionalnog statusa djeteta, planiranje liječenja te praćenje oporavka ili progresije bolesti. Također pomaže u prepoznavanju psihopatoloških odstupanja i olakšava ostvarivanje socijalnih i školskih prava.

Psihološke intervencije obuhvaćaju pripremu za dijagnostičke i terapijske postupke, rad na smanjenju anksioznosti i boli, jačanje samopoštovanja, prihvaćanje tjelesnih promjena te podršku u terminalnim fazama bolesti.

Komunikacija o terminalnoj fazi bolesti

Jedan od najosjetljivijih segmenata rada jest razgovor o smrti. Dječje razumijevanje smrti mijenja se s dobi – od predškolske djece koja smrt ne doživljavaju kao konačnu, do adolescenata koji promišljaju njezinu univerzalnost i osobni značaj.

Djeca u terminalnoj fazi prolaze kroz niz psiholoških faza – od nade u oporavak do prihvaćanja činjenice umiranja. Iskren, ali razvojno primjeren razgovor iznimno je važan. Kada dijete postavlja pitanja poput „Hoću li umrijeti?“ ili „Hoće li boljeti?“, potrebno je dati jasan, empatičan i realan odgovor.

Važno je naglasiti da dijete neće biti samo, da će bol biti kontrolirana te da ima pravo osjećati tugu, ljutnju ili strah. Podrška roditeljima, uključujući i razdoblje žalovanja, sastavni je dio skrbi.

Zaključak

Multidisciplinarni pristup u liječenju pedijatrijskih onkoloških pacijenata predstavlja temelj suvremene i humane zdravstvene skrbi. Na Odjelu za dječju kardiologiju, nefrologiju, hematologiju i onkologiju u KBC Osijek takav model rada omogućuje sveobuhvatno, individualizirano i stručno vođenje svakog djeteta kroz zahtjevan proces liječenja.

Suradnja različitih stručnjaka, uz aktivno uključivanje obitelji, ne donosi samo bolje medicinske ishode, već i očuvanje dostojanstva, kvalitete života i emocionalne stabilnosti djeteta. Unatoč organizacijskim i emocionalnim izazovima, prednosti multidisciplinarnog pristupa su neprocjenjive – jer u središtu liječenja nije samo bolest, nego dijete kao cjelovita osoba.

Slika 1. prostor za boravak dnevnih bolnica za dječju hematologiju i onkologiju

    Slika 2. klinički psiholog našeg Odjela