Pala je noć.
Čovjek uze malu svijeću iz kutije, zapali je i počne se s njom penjati dugim spiralnim stepeništem.
– Kuda idemo? – upita svijeća
– Penjemo se na kuću, da osvijetlimo put brodovima do luke. – prošaputa čovjek.
– Ali nijedan brod ne može da vidi moju svjetlost!
-…. iako tvoj plamen nije tako velik, – reče čovjek – ti svejedno nastavi da goriš… što jače možeš. A ostalo prepusti meni.
I tako pričajući, njih dvoje stigoše do vrha stepenica, a potom i do ogromnog fenjera na vrhu kule. Čovjek približi svijeću i s plamenom njenim upali fenjer. I uskoro velika polirana ogledala iza fenjer, reflektirajući svjetlost male svijeće, raširiše svjetlost po moru miljama daleko, osvjetljujući put brodovima i putnicima. (Preuzeto sa facebooka od: Slavice Krmpotić Kovač)
Mi medicinske sestre svojim radom kao i ova svijeća dajemo svoj mali doprinos kako bi drugima osvijetlili i olakšali njihov životni put u njihovim bolima.
Katarina Kovačević, mag.med.tehn.
KBC Zagreb Klinika za pedijatriju – dnevna bolnica dječje hematologije i onkologije
