Da mi je netko samo par mjeseci prije nego je sve ovo počelo rekao da ću s 25 godina imati tumor i liječiti se kemoterapijom, rekao bih mu da me zafrkava.

Sve je počelo u ožujku 2023. Primjetio sam kvrgu s lijeve strane vrata. Nisam žurio kod doktora budući da me ništa nije boljelo. Nakon desetak dana sam otišao kod svoje doktorice opće prakse koja me poslala kod radiologa na ultrazvuk. Radiolog mi je rekao da mu to izgleda kao limfom, bolest za koju do tog dana nikad u životu nisam čuo. Objasnio mi je da je to zloćudna bolest, da ću biti hospitaliziran i da ću se liječiti kemoterapijom. Bio sam izvan sebe od šoka. Svi moji „problemi“ koje sam do tog dana imao u životu su mi se činili potpuno beznačajni. Sve što sam htio je da mi netko kaže dobru vijest, da ima nade i da ću se uspješno izliječiti.

Upućen sam kod hematologa i istog dana kada sam prvi put bio na zavodu za hematologiju sam poslan na punkciju uvećanog limfnog čvora. Nakon par dana je stigao nalaz koji je pokazao sumnju na Hodgkinovu bolest. Zatim sam poslan na operacijski zahvat ekstirpacije limfnog čvora radi PHD verifikacije. Do PET-CT-a sam se naivno nadao da nije tumor, nego da je možda ipak nekakva upala. Da, bio sam očajan i nije me sram to priznati.

Dok sam čekao PHD nalaz odradio sam PET-CT. Nalaz sam dobio odmah sljedeći dan, dva dana prije mog 25. rođendana. Snimka je pokazala da imam uvećane limfne čvorove s lijeve strane vrata i u medijastinumu. Baš lijep poklon, zar ne? Ubrzo je stigao i PHD nalaz kojim je potvrđena dijagnoza Hodgkinov limfom, klasični, nodularna skleroza. Napokon sam mogao početi s liječenjem. Do tad sam već čuo ohrabrujuće riječi od svoje liječnice da se ta bolest u današnje vrijeme uspješno liječi tako da sam se nadao najboljem.

Liječenje je trajalo oko pola godine, najtežih pola godine u mom životu. Išao sam  na 4 agresivna ciklusa kemoterapije i 18 zračenja. Nuspojave su bile dosta teške. Od kemoterapije temperatura, mučnina, povraćanje, problemi sa stolicom, afte u ustima i bol u kostima. A od zračenja umor, iscrpljenost i dosta jaka grlobolja koja je trajala neko vrijeme i nakon završetka liječenja budući da su mi zračili područje prsnog koša. S obzirom da sam mlad i prilično u snazi, mislim da sam sve to skupa dosta dobro podnio. Barem fizički.

Ovo iskustvo mi je definitivno produbilo vjeru. Nisam nekakav tipičan vjernik, posljednjih godina ne idem prečesto u crkvu. Jedno vrijeme sam bio ministrant, a kad sam početkom 2023. vidio da mi rođendan pada na Uskrs, to mi je bio znak da trebam poboljšati vjeru. Nisam ni slutio što me čeka. Na kraju sam prošao jedno vrlo teško iskustvo koje me zaista približilo Bogu.

Koliko god obitelj i prijatelji pokušavali suosjećati, osobu koja boluje od maligne bolesti mogu najbolje razumjeti ljudi koji su prošli ili prolaze isto. Najviše su mi pomogle grupe podrške za oboljele na društvenim mrežama. Stupio sam u kontakt sa suborcima iz cijelog svijeta i dobio sam puno podrške i korisnih savjeta.

Što se tiče mentalnog zdravlja, o tome bih mogao napisati posebnu priču. Trudio sam se biti optimističan, ali je bilo trenutaka kada je stvarno bilo preteško, kada mi je došlo da puknem i da dignem ruke od svega. Kao dijete sam već išao na dječju psihijatriju jer su me mučile neke stvari, a godinu dana prije limfoma sam išao na psihoterapije kod jedne izvrsne terapeutkinje koja mi je puno pomogla i kod koje sam nastavio ići nakon liječenja. Još uvijek sabirem dojmove nakon svega ovog pa ne mogu sa sigurnošću reći kako je točno limfom utjecao na moju psihu. S jedne strane mi se čini da mi je to samo otežalo, a s druge strane mi se čini da sam ipak postao malo hrabriji i da više vjerujem u sebe.

Unatoč konstantnoj brizi oko toga hoće li mi se bolest vratiti, trudim se živjeti najnormalnije. Normalno se družim s ljudima, vratio sam se na fakultet koji uskoro privodim kraju i općenito se trudim biti zahvalniji na svakom trenutku. Naravno, pokušavam živjeti malo zdravije. Mislim da bi udruge za oboljele trebale imati kvalitetniju psihilošku podršku za pacijente jer čovjeku nije lako živjeti sa spoznajom da ima zloćudnu bolest. Pogotovo kad je u pitanju Hodgkinov limfom jer je najčešća dobna skupina od 15 do 35 godina kada je čovjek na samom početku života.

Svim oboljelima od limfoma, leukemije i ostalih hematoloških i onkoloških bolesti šaljem puno podrške. Niste sami, uvijek postoji netko tko vam je spreman pružiti ruku. Imajte povjerenja u liječnike jer znaju što rade. Sretno.

Muke hematološkog pacijenta

U travnju 2023. mi je dijagnosticiran Hodgkinov Limfom.
Kako da čovjek nakon te spoznaje ostane pitom?
Kako bi mi izvadili limfni čvor u operacijskioj sali mi vrat režu,
a nakon operacije da malo dođem k sebi za infuziju me vežu.
Na PET CT moram ići svoj organizam snimiti,
da vidim koliko se ta podmukla bolest po meni može proširiti.
Pri svakom dolasku u bolnicu čekam da mi braunilu u ruku zabiju
i onda napokon mogu počet primati kemoterapiju.
Port kateter mi nisu morali ugraditi,
Hvala Bogu jer onda bih još više morao patiti.
Svakoga dana u tjednu inženjeri radiologije me zrače.
Kad vidim da sam najmlađi u čekaonici, odmah mi se plače.

Matej Jurić

Osijek