Svake godine 11. veljače slavi se Svjetski dan bolesnika. Ovaj dan ustanovio je 1992. godine papa Ivan Pavao II. na dan spomen dana Gospe Lurdske.
Dana 11. veljače 1858. Gospa se prvi put ukazala Bernadette Subirous u špilji Massabielle, u francuskim Pirinejima. Od tada je ovo mjesto postalo neprestana mjesto hodočašća ljudi iz cijeloga svijeta, gdje svake godine oko 5 milijuna bolesnih traži zaštitu i utjehu. Sedamdesetak je neobjašnjivih i priznatih od strane Crkve čuda ozdravljenja.Papa Ivan Pavao II. želio je ovaj dan posvetiti bolesnicima iz cijeloga svijeta, kako bi promicao suosjećanje, solidarnost i pažnju prema oboljelima.
Ove godine u Crkvi se slavi Jubilejska godina u kojoj smo pozvani postati „hodočasnici nade“. Papa u svojoj poruci za Svjetski dan bolesnika 2025. godine poziva nas na nadu. „Nada.. ne postiđuje“ (Rim 5,5)
Papa u svojoj poruci za Svjetski dan bolesnika piše: „Utješne su to riječi, ali one mogu pobuditi i neka pitanja, osobito kod onih koji pate. Na primjer: kako ostati jaki kad nas snađu ozbiljne, iscrpljujuće bolesti koje zahtijevaju skupo liječenje koje si možda ne možemo priuštiti? Kako biti jak kad, osim vlastite patnje, gledamo i patnju naših najdražih koji se, iako su uz nas, osjećaju nemoćnim da nam pomogne? U svim tim okolnostima osjećamo potrebu za potporom većom od nas samih: trebamo Božju pomoć, njegovu milost, njegovu providnost, onu jakost koja je dar njegova Duha (usp. Katekizam Katoličke Crkve, br. 1808).“
U razmišljanju o Božjoj prisutnosti usmijerava nas na tri vida koji ju karakteriziraju, a to su susret, dar i dijeljenje.
Karakteristika susreta pokazuje nam da bolest može postati i prilika za susret koji mijenja čovjeka.Ona tako može postati i prilika da se prepozna dar da nismo / u kojem nismo sami.A stoga je važno i dijeljenje, tj. da u patnji i u blizini patnje čovjek se nauči nadati i dijeliti tu nadu s drugima.