Već više od dvadeset godina, 15. veljače obilježava se Međunarodni dan djece oboljele od malignih bolesti – dan posvećen podršci, hrabrosti i nadi za djecu i njihove obitelji koje se suočavaju s ovom teškom borbom. Ta borba nije samo medicinska – ona je i emocionalna, fizička i psihološka te pogađa cijelu obitelj, predstavljajući jedan od najvećih životnih izazova. Podrška, razumijevanje i ohrabrenje okoline od velike su važnosti za dijete i obitelj u procesu liječenja. Nerazumljivi medicinski pojmovi, mnoštvo dijagnostike i novih životnih navika koje je potrebno usvojiti mogu biti iscrpljujuće i za dijete i za roditelje. Sasvim je prirodno da ljudi iz okoline reagiraju različito i pružaju podršku na svoj način. Osim toga, suočavanje s vlastitim emocijama može biti teško kada se dijete koje poznaju razboli. Ono što ponekad primjećujemo u svakodnevnom radu je to da se roditelji nakon nekog vremena počinju povlačiti u sebe – prestaju odgovarati na poruke i pozive jer im postaje emocionalno iscrpljujuće suočavati se s ponavljajućim pitanjima i dobronamjernim savjetima. Utjehu i razumijevanje mnogi pronalaze upravo u razgovoru s roditeljima čija su djeca također suočena s malignom bolesti. Zbog toga je ključno pružiti obiteljima podršku na način koji im doista pomaže. Danas su dostupni različiti materijali, brošure i članci, koji mogu pomoći u razumijevanju kako biti pravi oslonac obiteljima u ovom teškom periodu života. Postoji nekoliko načina kako pomoći i biti stvarna podrška, a najvažniji koraci uključuju postavljanje pravih pitanja, aktivno slušanje, konkretne ponude pomoći i na kraju, stvarnu prisutnost. Svatko od nas doživljava životne situaciju na svoj način, a ono što je potrebno jednom ne mora vrijediti i za drugog. Neki ljudi možda žele razgovarati o bolesti svog djeteta, dok drugi žele razgovarati o nečemu potpuno drugačijem, kako bi izbjegli fokus na svoje stanje. Pretpostavke ponekad mogu dovesti do nesporazuma, stoga je najbolje jednostavno pitati što je potrebno i kako pomoći. Osim toga, često izbjegavamo razgovore o teškim temama jer nam izazivaju nelagodu, pa se trudimo skrenuti razgovor na lakše ili neutralnije teme. Međutim, istinsko slušanje može biti od velike pomoći, jer pokazuje osobi da joj dajemo pažnju, da je shvaćamo i cijenimo njezinu emocionalnu situaciju. Iako svatko od nas ima svoje obaveze i brige, pružanje stvarne podrške u teškim trenucima ne zahtijeva savršenstvo, već iskrenost i angažman. Iako se tim postupcima ne može izravno utjecati na tijek liječenja, kvalitetna podrška okoline od neprocjenjive je važnosti u ovoj teškoj borbi. Kroz svoju pažnju, razumijevanje i konkretne geste pomoći, može se olakšati svakodnevni život obitelji, omogućujući im da se s većom smirenosti i posvećenosti usmjere na svoje dijete. Roditelj koji uspijeva održati emocionalnu ravnotežu i koji ima razvijene strategije za suočavanje s ovom izuzetnom situacijom, istovremeno postaje temelj na kojem dijete može izgraditi svoj odgovor na bolest. Kroz njegovu snagu i prisutnost, dijete osjeća sigurnost, podršku i ljubav koja je ključna za suočavanje s izazovima liječenja.
Selma Islamčević
Zavod za pedijatrijsku hematologiju i onkologiju