Mijelodisplastični sindrom ( MDS ) je karakteriziran perifernom citopenijom, hipercelularnom ili hipocelularnom koštanom srži sa velikim rizikom za prelazak u akutnu mijeloičnu leukemiju (AML). Simptomi MDS-a ovise o tome koja je krvna loza najviše zahvaćena. Najčešći simptomi su umor, blijedilo, slabost (kao posljedica anemije), povišena tjelesna temperatura i povećana sklonost infekcijama (kao posljedica neutropenije) i povećana sklonost krvarenju (posljedica trombocitopenije).
Što uzrokuje MDS?
Uzrok za nastajanje MDS-a većinom nije poznat. Kod manjeg broja oboljelih moguće je da je MDS povezan s izloženošću nekim pesticidima, a može nastati i kao posljedica liječenja malignih neoplazmi citostaticima ili zračenjem.
Iako je MDS u pravilu bolest koja pogađa stariju populaciju, javlja se i u mlađih te Svjetski dan MDS prvenstveno ima za cilj podizanje razine svijesti o samoj bolesti.
Dijagnoza MDS postavlja se na temelju laboratorijskih nalaza, citološke punkcije koštane srži i citološkog razmaza periferne krvi. Liječenje ovisi o težini kliničke slike i dobi, a sastoji se od potporne terapije, kemoterapije i transplantacije koštane srži kod mlađih bolesnika, kao jedini način izlječenja.
Značajnu ulogu u liječenju i njezi oboljelih od MDS imaju medicinske sestre/tehničari, koji osim primjene terpije (kemoterapije i potporne terapije) provode i edukacija bolesnika i obitelji vezano za pravodobno prepoznavanje simptoma te spriječavanju istih. Medicinske sestre svojim djelovanjem podižu kvalitetu života oboljelog. S bolešću se lakše nosimo kada se bolje upoznamo s njom.
Nina Jajaš,bacc.med.techn.